Life Couch

Dragi svi! Dugo, ali baš dugo nismo nikoga ugostile u našoj rubrici Na kauču pa smo se ovaj put potrudile dovesti vam nekoga posebnoga. Na pamet nam je odmah pala Ksenija i njezine sVEZalice, omiljeni brand nama knjigoljupcima.  

LC: Draga Ksenija, reci nam nešto više o Svezalicama, tj. kako si dobila ideju?

Ksenija: Svezalice sam počela izrađivati kada mi je kolegica i knjiška prijateljica Božana (@bobibookero) predložila da joj sašijem nekakvu zaštitu za knjige. Metodom pokušaja i pogrešaka sam izradila prvu torbicu za knjige, krstila je nazivom pidžamice ili knjidžamice i tako je sve počelo.

    LC: Kako je to biti ženska poduzetnica?

    Ksenija: Naziv poduzetnica mi zvuči nekako službeno, ne doživljavam se tako. Netko sam tko je ljubav prema knjigama pretvorio u nešto što mu donosi dodatni prihod, ali prije svega neizmjernu radost, odmak od svakodnevice, način na koji mogu izraziti kreativnost, koje do sVEZalica nisam ni bila svjesna.

LC: Koliko ti vremena treba za izraditi jednu pidžamicu?

Ksenija: U izradi sam s vremenom postala sve brža, tako da mi za šivanje jedne treba manje od pola sata. 

LC: Što ti voliš čitati?

Ksenija: Iako čitam skoro sve žanrove trenutno najviše uživam u fantasy knjigama, mitologiji, volim čitati domaće autore. Jedini 'nedostatak' priče sa sVEZalicama je manjak vremena za čitanje. Stoga puno pažljivije biram štivo i ne dovršavam svaku knjigu koju započnem, što mi je prije bilo nezamislivo.

LC: Što ti je bitno kod suradnji sa blogerima?

Ksenija: Moja iskustva suradnji s bookblogerima su iznimno pozitivna, uz par iznimaka. Važno mi je točno definiranje suradnje, iskrenost, jasno izražena očekivanja s jedne i druge strane. Nadam se da će bookblogeri uskoro biti jednako cijenjeni kao i svi ostali koji rade i zarađuju u medijskom prostoru. 

LC: Za kraj nas zanima, javljaju li ti se neke nove ideje? Imaš li u planu razviti priču?

Ksenija: Ideja mi ne nedostaje, nadam se da ću uskoro sVEZalice zaokružiti u cjelovitu priču. Već su postale svojevrsni brend i simbol za knjidžamice, polako ulaze u knjižare i na  taj način dopiru do sve većeg broja ljudi. Reakcije i zadovoljstvo kupaca koji se rado vraćaju su mi smjernica da radim dobar posao, a titranje u trbuhu pri izradi svakog novog dizajna je smjerokaz da idem u dobrom smjeru, tamo gdje vodi srce.

Eto, nadamo se da vam se svidio ovaj kratki, ali slatki i zanimljivi intervju. Ako već niste, trk po svoj primjerak. Khm, ili primjerke 🙈. Neki su od nas pretjerali. S druge strane, ljubav je to, a i ne zaboravite, naše knjigice trebaju zaštitu. 

Do idućeg članka pozdrav od nas dvije, lajf kaučice :*

SF - pokušat ću biti realni entuzijast i nagovoriti vas na nešto izvan zone komfora, barem za većinu:

L.C.: Možeš li nam ukratko ispričati što bi želio da ljudi znaju o tebi?

 

U knjiškoj grupi na jednoj društvenoj mreži objavio sam poziv roditeljima i djeci koji žele kreirati priču i istu crtati. Javilo se 18 roditelja, ostali smo na 6 i avantura je počela. Bilo je potrebno puno suradnje roditelja s djecom, ali inzistirao sam da sve bude isključivo dječji rad. Sve njihove ideje ili riječi spojio sam u priču, a zatim doslovno sve crteže te priče spojio u ilustracije.

L.C.: Ovdje ću se samo malo nadovezati i reći da je moj malac (4 godine; a kralj ne voli knjige niti vidjeti) uživao slušajući priču o Pufiću. Dobro, malo mu je pala koncentracija na kraju, ali to ne računam. 🙈

L.C.: Kako ti psihologija pomaže u stvaranju priča?

MAURO: Razumijevanje ljudskog ponašanja je važno da bi se znalo kako netko priču može doživjeti i što se dešava s osobom dok priču sluša. Iako, nije tu samo psihologija, tu su i neuroznanost, kibernetika, teorija sistema, hermeneutika, socijalni konstruktivizam… Sve su to znanja koja pomažu razumjeti priču, stvarati priču i ono najvažnije doživjeti istu priču na različite načine. Pojasniti ću na primjeru. Istraživanja su pokazala da metaforička rečenica aktivira veći dio mozga od doslovne. U praksi to znači da metafora koja će aktivirati i dijelove mozga za okus, njuh, dodir, može evocirati i više sjećanja. Više sjećanja dati će nam različite perspektive za razumijevanje priče, a različite perspektive izbaciti će nas iz okvira unutar kojih u tom trenutku razmišljamo i tako nam olakšati put do rješenja problema s kojima se suočavamo. Kad taj princip uvedemo u priče koristeći što manje doslovne rečenice, omogućiti ćemo kod različitih osoba različite doživljaje iste priče, odnosno doživljaje koji su upravo njima potrebni.

L.C.: Neki planovi za dalje?

MAURO: Čarobnjak Pufić odlazi pod more i na mjesec, a engleski prijevod trenutno je na lekturi.